Posjet urarskoj radnji g. Branka Gulla bio je lijep način da djeca upoznaju svijet preciznosti,
strpljenja i povijesti koji se krije iza kucanja kazaljki.
Urarstvo je danas rijetko zanimanje koje zahtijeva mirnu ruku i ” oštro” oko. Za djecu je ovo
bio ulazak u svojevrsni vremeplov. Urarska radnja je odisala mirisima starog metala, ulja za
podmazivanje i neprekidnim “tik – tak” zvukovima.
Djeca su mogla vidjeti urarsko povećalo (lupu), minijaturne pincete i precizne odvijače, nož
za otvaranje sata, mijeh koji ispuhuje prašinu. Oduševila su se zupčanicima, oprugama i
sitnim dijelovima koji pokreću mehanizam.
Iako je digitalno vrijeme svuda oko nas, ovom smo posjetom naučili da umjesto bacanja
starog i kupnje novoga, stvari možemo popraviti. Tako potičemo ekološku svijest. Rad na satu
je spor i detaljan, a to je suprotnost brzom digitalnom svijetu. Nekada su ljudi ovisili o
mehaničkim spravama, koje su zahtijevale ručno navijanje. Danas je to drugačije.
Radujemo se ponovnom susretu.
Tekst i fotografije:
Odgojiteljice Martina Barišić i Draženka Marček
