Agresivnost kod djece

Svakim danom sve je više djece koja pokazuju različita, često neprihvatljiva ponašanja: u svojim obiteljima, na javnim mjestima, u vrtićima ili školama Agresivnost je društveno neprihvatljivo ponašanje s namjerom da se ljudima ili imovini nanese šteta. Dvije su važne karakteristike agresivnosti, ponašanje (1.) čija je svrha naštetiti nekome te žrtva(2.) koja percipira da je povrijeđena. Agresivnost je važan koncept jer je rano agresivno i antisocijalno ponašanje prediktor kasnijih problema u prilagodbi. U predškolskoj dobi agresivnost se kod djevojčica ispoljava kroz ponašanja kao što su ogovaranje (uništavanje nečije reputacije kod druge djece), isključivanje iz društva, vrijeđanje. Dječaci više ispoljavaju fizičku agresiju (instrumentalnu i neprijateljsku).

Uzroci agresivnosti mogu biti različiti. Agresija se vrlo često može protumačiti biološkim činiteljima. Razna ispitivanja su pokazala da su hormoni koje proizvodi ljudsko tijelo odgovorni za naša ponašanja, pogotovo u ponašanjima između muškaraca i žena. Hormon testosteron ima veliku ulogu u ljudskoj agresivnosti.   Agresivnost se čak često povezuje i sa tzv. teškim“ temperamentom u dojenačkoj dobi. Takva djeca puno više plaču i zahtjevnija su od ostale djece iste dobi. Utjecaj okoline i društva su vrlo važne odrednice agresivnog ponašanja. Oni su pogotovo vidljivi u obiteljskim odnosima i gledanju nasilja na televiziji. Uzroci dječje agresivnosti često mogu proizlaziti iz odnosa sa roditeljima te braćom i sestrama. Djeca, čiji roditelji ne prihvaćaju agresivno ponašanje i ne  kažnjavaju djecu, bit će najmanje agresivna. Roditelji svojoj djeci pružaju model kako će se ponašati, a svojim odnosom prema djeci će podržavati ili ne podržavati tu agresivnost. Mediji također utječu na dječju agresivnost, istraživači su potvrdili da gledajući nasilne scene, djeca mogu naučiti nove oblike agresivnog ponašanja te da ih takve scene potiču na nasilna ponašanja. Također je potvrđeno da prosječno dijete postaje agresivnije gledajući televizijski program te postaje tolerantnije na agresivna ponašanja koja ga okružuju.

Kako pomoći agresivnoj djeci?

  • Prilagoditi djetetovu okolinu njegovim potrebama, sposobnostima  i interesima
  • Osigurati jasnu strukturu, pravila ponašanja i dnevnu rutinu s dovoljno tjelesne aktivnosti (roditelji trebaju biti usuglašeni u odgoju)
  • Organizirati zajedničkih obiteljskih aktivnosti te kvalitetno provoditi vrijeme s djetetom
  • Zaustaviti agresivno ponašanje i uvijek jednako reagirati  na agresivni ispad
  • Pokušati ostati smiren i ozbiljan te djelovati umirujuće – biti primjer djetetu
  • Saslušati dijete, pokušati razumjeti koji je uzrok njegovog ponašanja (postaviti si pitanje: Kada i gdje se agresivno ponašanje najčešće javlja?)  Uvažiti osjećaje, pokazati kako prihvaćamo i vidimo njegovu ljutnju
  • Pomoći djetetu da izrazi ljutnju, ponuditi što više izbora (papir za kidanje ili šaranje,  jastuk za udaranje, crtanje, igranje lutkama, modeliranje…)
  • Kada se dijete smiri potrebo je objasniti situaciju koja se dogodila i uzrok ljutnje te ih učiti da verbalno izražavaju svoje emocije
  • Ne kažnjavati, već razgovarati i pokazati kako nešto učiniti na prihvatljiv način
  • Potrebno je djetetu objasniti zašto je nešto „ne“ i ostati pri tome
  • Poželjna ponašanja potrebno pohvaliti, potkrijepiti i nagraditi
  • Poticati empatiju kod djeteta (pričanjem priča s likovima s kojima se djeca mogu poistovjetiti, davanjem primjera, igranjem uloga)
  • Učiti djecu tehniku disanju, opuštanju, vizualizaciji
  • Ograničiti vrijeme provedeno u gledanju televizijskog programa, interneta i kompjuterskih igrica (max. 15 min)
  • Potražiti dodatnu stručnu pomoć
  • Ostvariti kontakt s drugim roditeljima, razmjenjivati informacije

Nikako nemojte:

  • Kažnjavati dijete i vikati na njega
  • Koristiti se izrazima: Ti si zločest/a !!
  • Ne dozvoljavati djetetu da izrazi svoje emocije
  • Pokušavati promijeniti više djetetovih ponašanja odjednom
  • Očekivati da se djeca ne trebaju ljutiti:  Što se ti imaš ljutiti?
  • Posramljivati i ponižavati dijete: Sram te bilo!
  • Smijati se i izrugivati  djetetu
  • Agresivno se ponašati
  • Gubiti kontrolu nad vlastitim emocijama
  • Emocionalno ucjenjivati dijete: Ne volim te kad si ljut/a.